|
Motivacija se može smatrati kao izvor razmišljanja, koja se genetski
razvija, praćena namerama, ali koja je
podređena mentalnim planovima. Volja
obezbeđuje naprezanje razmišljanja.
Na psihološkom nivou, treninzi Borilaških veština, oslobađaju čoveka
od svakodnevnog nervnog pritiska, od razdvajanja individua od
okoline, od konflikta između razmišljanja i akcije (jedno govorimo,
drugo radimo).
Posebna psiho-fizička koncentracija zahteva se u testu lomljenja.
Performanse maestra Oyama postale su legendarne. Uspevao je jednim
udarcem da savlada vola od 600 kg.
Osim
brzine i optimalne koordinacije pokreta, na bazi jedinstvene
mobilizacije psihe, sve je sprovedeno prema površini kojom se udara
(pesnica, spoljna ivica ruke, lakat, itd.). Spekuliše se paralelnom
intervencijom snage razmišljanja. Ne slučajno, borci Borilačkih
veština saglasno potvrđuju: SNAGA PSIHE JE IZVRSNO ORUŽJE!
Psihološke osnove obuhvataju skup procesa mentalnih stanja svesnih snaga, koje učestvuju u primeni tehničkih procesa, sa maksimalnom efikasnošću.
U osnovi snage mentalne svesti, primenom borbenih veština, nalazi se volja i staloženost, duh zapažanja i brzina razmišljanja. U borilačkim veštinama, kroz proces razmišljanja, pridaje se posebna pažnja volji, staloženosti, duhu zapažanja i brzini razmišljanja.
Ove osobine se stvaraju u procesu obrazovanja, u takmičenjima i na osnovu samokontrole ispoljavane kapacitetom mobilizacije, staloženošću i upravljanjem sopstvenim akcijama, brojne su situacije kada sportista zbog svoje razdražljivosti, nervoznog stanja, ili straha, ne može ''dejstvovati'', ili (razmišljati) sa više od 50% svojih mogućnosti.
U borilačkim veštinama, kao u bilo kom drugom borilačkom obliku, staloženost igra bitnu ulogu i ispoljava se kroz tehničku kontrolu i tela uopšte:
- sportista treba da ostane opušten pre takmičenja, štedeći na ovaj način psiho-fizičku snagu.
- jedno mirno ponašanje dozvoljava mobilizaciju i slobodan pokret mentalnih snaga.
Mašta kao intelektualna aktivnost razmišljanja ima bitnu ulogu u treninzima Borilačkih veština, pogotovo u izvođenju kata (imaginarna borba sa više protivnika i vezanih tehničkih pravila od 20-50 ili 60, koje simuliraju realan napad, razvijajući mnogo mentalni, fizički izgled kao i brzinu razmišljanja).
Razmišljanje stiže do unutrašnjih struktura, intelektualnih procesa razmišljanja i pripada duhu, kao i svaki mentalni akt (hteti, razumeti, razmisliti su različiti oblici razmišljanja).
Istinita praksa borilačkih veština je trening duha i tela u energetskom i iskrenom ponašanju, ali skromnom. Treninzima se pridaje velika pažnja ostvarivanju sklada duha i tela, volje i dejstva.
Manje fizički razvijeni borci, ili stariji, koristeći snagu disanja i razmišljanja (duha) koja kreće od iste tačke tela, takozvani centar, mogu vršiti pokrete koji se ne mogu realizovati samo snagom mišića.
Drugi oblik ispoljavanja duhovne snage je Kijai (borbeni krik koriščen za podešavanje disanja). Borbeni krik može biti prikaz aktivnog korišćenja svih unutrašnjih energija (duhovne i telesne).
Razmišljanje u toku takmičenja treba da bude sve vreme, jedno
pozitivno razmišljanje.
Radi pretvaranja negativnog razmišljanja u pozitivno predlažem nekoliko primera: sopstvenom obraćanju misli:''nadam se da neću ponovo promašiti'', formulišem-''opusti se i posmatraj kroz protivnika''; na ''neću nikad dobiti ovu borbu'', formulišem- ''da osvojim i sledeći poen''; na :''kako si mogao učiniti takvu grešku'', formulišem- ''svako greši; koncentriši se bolje za sledeće taktičko dejstvo'', itd.
Osnovna karakteristika i ujedno esencijalna u Borilačkim veštinama je pozitivno razmišljanje. Treba formulisati fraze i rečenice konstruktivnog i stimulativnog karaktera. To se čini u opuštenom stanju ponavljajući određene fraze. Prve fraze biće sopstvena komanda opuštanja i bistrenja razuma. Nakon postavljanja mirne situacije, ako se nalazimo u situaciji sportiste, koji prati rast uspešnog kapaciteta, ili brz i efikasan oporavak nakon napora ili nezgode, potrebno je primeniti autosugestivne formule, u obliku niže datih:
-''u vreme razmišljanja pokreta, mišići se zagrevaju, krv brže cirkuliše i usavršavanje pokreta ili oporavak je ubrzan''
-''vežbe disanja i opuštanja, čine da zaboravim bol i svakako dozvoljava kostima, zglobovima i mišićima spontani oporavak''.
-''kad udišem, uvodim energiju u telo'' sve ovo ima za cilj:
-jačanje sopstvenog izgleda, samopouzdanja
-poboljšanje koncentracije na aktivnost koja sledi
-poboljšanje uspeha, ili rezultate aktivnosti
U većini slučajeva psihički jači pobeđuju iako su fizički slabiji.
Do 40
godina
nagomilava se dobra fizička snaga i određena psihička snaga; posle 40 godina fizička snaga počinje da opada, a psihička snaga raste i počinje da biva
sve jača. Zbog toga, veliki majstori izgledaju i kreću se veoma dobro u poodmaklim godinama, u odnosu na svoje obične vršnjake. Volja je najbitniji faktor, u sali za trening, kao i u životu; kroz nju se prevazilaze bol i umor, momenti poteškoća u toku suočavanja.
Šta su
u
stvari Borilačke veštine?
Borilačke Veštine su podjednako: sport, praksa koja podstiče samodisciplinu; sport slobodne borbe sa suprotnim partnerom, u kojoj se koriste ruke i noge za savlađivanje protivnika; su jedan životni stil.
Skoro sve borilačke veštine imaju u svom sastavu slog ''Do'' koji čini osnovu i predstavlja ''Put ili Pravac'', kroz koji se usavršava i doteruje ličnost onih koji praktikuju bilo koji stil Borilačkih veština; ''Do'' predstavlja sve stvari koje vode ka zrelosti, uspehu i nagomilavanju iskustva, uključujući i prostor izvan sporta.
Za onog koji praktikuje neku borilačku veštinu upornost, samodisciplina i samokontrola su glavni korisnici.
U nastavku su detaljno prikazani i podvučene suštine:
-na
fizičkom planu
- razvija usklađivanje, spretnost, hitrost, neomuskularnu elastičnost, ravnotežu, prostorno-vremensku orijentaciju, aerobnu i anaerobnu otpornost.
-na
moralnom planu- principi su pristojnost, potpunost, istrajnost, samokontrola, lojalnost i duh nepobedivosti. Borilačke veštine obezbeđuju dobar karakter i nenasilan stav učivši pristojnošću, poslušnošću, integritetu, uvažavanju drugih, hrabrošću i autokontroli stresa. Kao odgovor na kofliktnu situaciju iste uče prisebnošću, izbegavanju agresivnosti i neutralizaciji napada u slučaju da dolazi do njega. Borci treba da uvaže druge kolege sa treninga i takmičenja i svog trenera. Borilačke veštine uče čoveka da uvek teži ka savršenstvu.
-na
psihičkom planu- smanjuju psihičke tenzije i nemir dnevnog i takmičarskog stresa izbegavajući, ovako, sukob u životu i korisnom ponašanju. Takođe, obezbeđuju razumevanje ličnog stanja i unapređenje prema ''master''-u, kroz program obuke, progresa i testiranja obeležen osvajanjem obojenih pojasa koji označavaju nivo veštine, koji treba dostići u svakom slučaju ponaosob.
Nedostatak nadzora sa emocionalne strane može pretvoriti dan, inače miran, u jedan koji ćeš žaliti. Samokontrola koju si usvojio u sali za treninge pomoći će ti i van sale. Trening borilačkih veština je inače, vaspitanje i širenje ličnosti, ličnog iskustva. Borci uče mnogo o sebi, o svojim spretnostima i na koji način da spoje fizičke i duševne izglede u rešavanju svakodnevnih problema. Istovremeno, pruža mogućnost borcu da kontaktira sa ljudima različitog porekla, uzrasta, socioekonomskih sredina, nacionalnosti, rasa; ovo predstavlja bitno iskustvo dobijeno u razmeni više kulturnih nacija. Oni uče da zajedno treniraju da budu u vezi sa ostalima, posredstvom raznih stilova Borilačkih veština. Borci uče osnovu filozofije Borilačkih veština, koja pripada i kulturi porekla odgovarajućeg stila i iszloženi su kontaktu sa specifičnim govorima. U
kratko Borilačke veštine se mogu okarakterisati na sledeći način:
A).Forma
fizičkih vežbi - ima pozitivno dejstvo na vitalnost i zdravlje boraca. Sve tehnike teniraju u rad celo telo, u ravnotežnom i usklađenom držanju, rezultat je prirodno držanje ekonomični pokreti na svim nivoima. Kao dodatak, ovim koristima isključivo fizičke pružaju velike mogućnosti jačanju duhovne snage u bezizlaznim situacijama, jakom koncentarcijom u vreme izvođenja napadnih metoda i specifične odbrane.
B).Borbeni
oblik
- koji ima za cilj samoodbranu i savlađivanje protivnika upotrebom sopstvenog tela. Specifičnost
Borilačkih veština čini, primena sklonosti tehnike udara, ili odbrane golim, jakim
rukama, koje mogu imati veoma velike, opasne efekte duži niz godina. Zahvaljujući odgovarajućem jačanju. Sve ovo za samoodbranu i uništenje napadnog potencijala.
C).Moderan
sport
- pojedini stilovi su olimpijski već prikazani od 2000 godine (Taekwondo WTF), a drugi koji će demonstrativno učestvovati na Olimpijadi 2008. Borilačke veštine su zaista ''sport
za svakog'' zbog pravila i
zaštitne opreme. Mnogobrojne kategorije tekvondoa takođe garantuju jednake šanse među
takmičarima.
D).
Borilačke
veštine, takođe predstavljaju obrazovanje -profesori imaju ulogu usmerivača, moralnih savetnika. U modernom društvu učenja borbenih opasnih metoda ne mogu se razdvajati od predatih pravnih parvila sve prisutnih u praksi borilačkih veština u sali za treninge. Osim toga,
borcima su prenete, u prvom redu kaoželja za mir i tek onda kao sport sportske
borbe.
Sva duhovna ponašanja na kraju treba da izdvajaju razliku između dobra i
zla. Usvojena ravnoteža kontrolom dveju snaga dobro-zlo (yin-yang), uputiće
borca Borilačkih veština u svakoj konfliktnoj situaciji, u društvu.
Primena Borilačkih veština na znači i pravo da ozlediš ili činiš
zlo nekome. Takmičenja nemaju pravo da škode borcu, ona formiraju test, kojim
možeš testirati fizičku i duhovnu snagu kao i prisebnost u spornim situacijama.
U ovom smislu, borilačke veštine nisu razorne, već pre svega način života,
socijalnog življenja.
Poznate na svetskom nivou, Borilačke veštine su postale
međunarodni jezik koji spaja majstore borilačkih veština iz celog sveta, bez
obzira na religiju i politički status.
|